Motivacija je uvijek ista - Bosna i Hercegovina! Čuti svoju himnu, vidjeti zastavu svoje zemlje u Finskoj, Estoniji, Iranu, Atini, Sidneju, bilo gdje u svijetu... Predstaviti svoju zemlju u najboljem svjetlu i vratiti se u Bosnu i Hercegovinu podignute glave, biti najtrofejniji sportaši!

"Čak i onda kada nešto izgleda nemoguće, kada ste za cijeli život obilježeni gubitkom dijela tijela, vrijedi se boriti, postoji način kada, jednostavno, treba reći sebi - ja to mogu i hoću i ja se nikada ne predajem!!!" Ovo su riječi Sabahudina Delalića, kapitena BiH reprezentacije u sjedećoj odbojci, jednog od momaka koji hrabro, srcem osvajaju najblistavija odličja širom svijeta:

3 naslova evropskog prvaka, svjetsko prvenstvo - zlatna medalja...

Paraolimpijske igre:
- Sydney 2000. - 2. mjesto,
- Atina 2004. - 1. mjesto.

Svjetsko prvenstvo:
- Teheran 1998. - 3. mjesto,
- Egipat 2002. - 1. mjesto.

Evropsko prvenstvo:
- Talin 1997. - 3. mjesto,
- Sarajevo 1999. - 1. mjesto,
- Sorospatak 2001. - 1. mjesto,
- Laperanta 2003. - 1. mjesto.

- Kada i ko je bio inicijator ideje okupljanja i formiranja reprezentacije u sjedećoj odbojci?

S. Delalić: Sjedeća odbojka je, kao sport, zaživjela još prije rata, u bivšoj Jugoslaviji. Ta inicijativa se prenijela u ratnu Bosnu i Hercegovinu 1993. godine. Začetnik ideje bio je Mirza Hrustemović, kao i još nekoliko entuzijasta koji su bili svjesni činjenice da će u ovoj zemlji biti veliki broj invalida. Tako je i bilo. Mnogi od njih su mladi ljudi koji se bave sprotom i koji bi željeli da sport ostane integralni dio njihovih života, bez obzira na invalidnost.

- Sigurno da pripreme i uslovi u kojima radite ne zadovoljavaju zahtjeve takmičenja sa prefiksom svjetskih ili evropskih? No, vaši rezultati pokazuju da i, pored toga, kvalitet vaše igre i želja za uspjehom zaista su besprijekorni.

S. Delalić: Tehnički uslovi priprema ne zadovoljavaju standarde i kad bi se samo to uzelo u obzir, teško bi se u pripremama i u uslovima u kojima vježbamo mogla naći podloga za dosadašnji uspjeh u Evropi i svijetu. Ali, mi smo svjesni uslova u našoj zemlji i potreba koje imaju i drugi sportovi. Nažalost, sjedeća odbojka još uvijek nije popularan sport, jer je malo prisutna na radio-televiziji i u štampi, pa samim tim nije toliko privlačna sponzorima. Bilo bi idealno kada bi ulaganje i interes za sport bili recipročni medaljama i uspjehu koji taj sport i ekipa daje za zemlju. Mi puno radimo na promociji sjedeće odbojke, najviše zbog novog naraštaja invalida, kao i činjenice da ova zemlja ima tu nesreću da je obilježena minama od kojih stradaju, uglavnom, mladi ljudi.