Safvet-beg Bašagić rođen je 1870 godine i jedna je od najmarkantnijih ličnosti moderne bošnjačke književnosti i začetnik bošnjačkog nacionalnog preporoda početkom 20. stoljeća. Osnivač je mnogih listova, časopisa, i nacionalnih društava. Poznat je kao istaknuti pjesnik, prevoditelj, historičar, političar, i obnovitelj bošnjačke nacionalne svijesti. Bio je predsjednik Bosanskog Sabora, utemeljitelj savremene bošnjačke politike, i moderne bošnjačke nacionalne svijesti.

Safvet-beg Bašagić je 1900 publicirao Kratku Uputu u Prošlost Bosne od 1463 do 1850, koja je sve do pojave knjige Geneza Nacionalnog Pitanja Bosanskih Muslimana (Muhamed Hadžijahić) bila standard proučavanja Historije Bošnjaka. 1894 godine odaziva se pozivu da sudjeluje polaganju kamena temeljca Starčevićevom Domu, zbog čega biva prisiljen da položi maturu na Bečkom sveučilistu, gdje sluša orijentalne jezike i historiju. Predavao je arapski jezik na Sarajevskoj Velikoj Gimnaziji i osnovao bošnjačka društva Gajret, El-Kamer, i Muslimanski Klub.

U Beču dobiva doktorat iz orijentalnih jezika i historije Islama. Nakon toga, postaje profesor orijentalnih jezika na Zagrebačkom Sveučilištu, a u međuvremenu biva izabran za zastupnika i potpredsjednika Bosanskog Sabora. Nakon Prvog Svjetskog Rata, Bašagić radi u Zemaljskom Muzeju do umirovljenja. Pisao je liriku (Trofanda, Izabrane pjesme), epske i dramske spjevove (Abdullah-paša, Boj pod Ozijom), historijske i književno-historijske studije (Gazi Husrev-beg, Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj Književnosti, Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj Carevini).