Omer ef. Humo rođen je u Mostaru 1808 godine gdje je djelovao kao muallim i muderris. Kao istaknuti muderis u svakodnevnom radu sa svojim učenicima i ljudima bio je žestok borac za prednost i očuvanje bosanskog jezika nad turskim. Predlagao je preobražaj u sistemu obrazovanja, te insistirao da se nastava održava na maternjem jeziku Bošnjaka - bosanskom jeziku -  tako da je svi razumiju.

Njegovo čvrsto inzistiranje da se nastava obavlja na bosanskom jeziku, bilježi Nusret Omerika, je bio "pionirsko-revolucionarni rad." I dan-danas, Bošnjaci se sjećaju velikih riječi Omer Efendija Hume u kojima je izrazio duboku ljubav prema bosanskom jeziku: "Brez suhbe je babin jezik najlasniji, Svatko njime vama vikom besidi, Slatka braćo Bošnjaci, hak vam Omer govori." Najpoznatije Omerovo djelo 'Sehletul-Vusul' je ujedno i prva štampana alhamijado knjiga u Sarajevu, 1875 godine. Kao dodatak, u njoj se nalaze i tri alhamijado pjesme, i to 'Dova na bosanskom jeziku', 'Stihovi zahvale na bosanskom jeziku', i 'Dzenetska ilahija' koja je bila popularna kako na prostorima Bosne, tako i na prostorima Sandžaka. Umro je u Sarajevu 1880 god. Službovao je još u Stocu i Konjicu, narocito u selima oko Konjica. Kao duboko religiozna i visoko moralna osoba davao je olakšice seljacima pri uzimanju abdesta, uzimajući "mesh" po vunenim čarapama, - što je čuo mostarski muftija, pa ga zvao na odgovornost. Kada ga je muftija upitao: "Je li istina da ti dozvoljavaš seljacima da klanjaju u opancima? ", odgovorio je: " Ja sam ih doveo do opanaka, a ti im ih izuj ako mozeš".