Ono što su nas učili do 1992 je da su se na prostore Balkana i Bosne i Hercegovine migracijom doselila Slavenska plemena i tako počinje život ovdje,ali to nije tačno jer u literaturi su rijetko sominjani Iliri kao prastanovnici ovih prostora,a pogotovu da njihov broj nije bio nimalo zanemarljiv.

Malo stanovnika Bosne i Hercegovine zna za ilirske ratove i posljedni poznat kao Batonov rat koji se odvijao 6- 9.g.n.e. kad su Rimljani su konačno zauzeli teritoriju Bosne i Hercegovine i priključili je svom carstvu kao Rimsku provinciju Dalmaciju,što je rezultiralo padom Ilirskog Kraljevstva na čijem čelu se smijenilo desetine kraljeva.

Ilirska vojska sastavljena od ilirskih plemena vodila ogorčenu borbu koja se skončavala tako što su se Ilirske žene sa djecom bacale u vodu ili vatru da ne bi pale u ropstvo.

To nam govori prvo da je i prije dvije hiljade godina ovdje postojao organizovan život i otpor okupaciji i nikad nije ni prestajao isto kao što ni okupacija nije prestajala,drugo da su se plemena ujedinila kao dijelovi jednog naroda i kraljevstva i treće da je brojna vojska podrazumijevala i brojno stanovništvo,pa je skoro nemoguće da se cijeli taj narod asimilira,konvergira,izmiješa i nestane bez obzira na sve okupacije koje je preživio ,a preživio je u svim onim osobama koje u srcu nose Bosnu i Hercegovinu kao jedinu domovinu,preživio je kroz Bosansku banovinu,srednjovijekovnu Bosansku kraljevinu,kroz crkvu Bosansku i bogumilstvo,kroz bošnjaštvo,srpstvo i hrvatstvo koji Bosnu i Hercegovinu vide kao posebnu,nezavisnu i svoju zemlju,kroz katoličanstvo,pravoslavlje,islam i judaizam kao svjetski fenomen otpora bilo kakvom nametanju i borbi za toleranciju i suživot.I ako pročitate historiju ove zemlje ili njen dio ovdje sadržan potkrijepljen činjenicama,dokumentima,poredan hronološki i uporedite sadašnju situaciju sa tim i sami zaključite lahko će te uočit jasno vidljivu nit koja se provlači i koja pokazuje da smo preživjeli uprkos svemu.

Ono što je ispravnije od toga da se istorija Bosne i Hercegovine započne od dolaska Slavena je da se počne od njenih prastanovnika Ilira koji su se na ovim prostorima oformili kao narod.

Priča o Ilirima se u historijskim knjigama svodi na zagonetna Ilirska plemena od prije 2.500 godina koja su prethodila dolasku antičkih Rimljana. Ponegdje bi pročitali i da su Albanci tvrdili da su im Iliiri bili preci i to bi bilo sve.

Istraživanja na uzorcima balkanskih zemalja (Prehistoric Gene Flow in Europe , The American Society of Human Genetics,May 2004) osvijetlili su frekvencije haplogrupa.Najveći postotak prisutnosti praIlirske kulture u Evropi pripada Bosancima!Oko 42% uzorka populacije u današnjoj BiH se može direktno vezati za paletolitskog čovjeka koji je na Balkanu prisutan barem 25.000 godina! Haplotipovi svih Slavena su sasvim drugačiji i mlađi.

U Puli postoji naselje staro 7.000 godina (Nezakcij ili Vizaće). Riječ je o Ilirskom plemenu Histra sa visoko urbaniziranim gradskim područjem,sa arheološkim ostacima kulture, nauke i pisma, a koja su izložena u Arheološkom muzeju u Puli.Tamo su pronađeni artifakti koji odgovaraju onima iz vremena Egipatske kulture.

Ostaci pretpovijesnih građevina pored Kaknja-Kraljeva Sutjeska,također kriju visoko vrijedne arheološke nalaze, ali izgleda nikom nije u interesu da ih istražuje i objavi.

Pula i okolica su bogate arheološkim nalazištima visoko civiliziranih naselja koja su pripadala Ilirima.Treba naglasiti da su u to doba na ovim prostorima sve do Drine živjeli isključivo Iliri, od kojih većina i danas potječemo (imamo isti haplotip EU 07)

Rasprostranjenost ilirskih plemena je velika od oko 8.000 do 1.000 godina p.n.e. Kod arheološkog nasljeđa, dubinskim mjerenjem terena nekom vrstom radaradoplera dobiva se slika sasvim drukčija od površinskih nalaza. Šira je, uzbudljivija i pokazuje visoko urbaniziranu naseobinu.Ostaci predmeta iz te lokacije pokazuju visoku kulturu stanovnika.

Pitanje je otkud to na tom lokalitetu bez kontinuiranog razvoja. Ti stanovnici su trgovali sa drevnim Egiptom (mnoštvo Egipatskih predmeta starih više tisuća godina), sa Etrušćanima i na kraju sa Grcima.

Zanimljivo je da, kada se pronađe predmet star 8.000 - 10.000 godina, i arheolozi to ne mogu smjestiti u neko njihovo ukalupljeno vrijeme i područje oni jednostavno to pometu pod tepih.Takvih arheoloških predmeta kod nas ima dosta. i, nikom ništa.

Prvobitna Ilirska plemena su obitavala od današnje sjeverne Italije (Veneto)-Veneti,Istre-Histri, Rijeke, Zadra - Liburni, Boke Kotorske - Dalmati. Od Zagreba do granice sa Srbijom su obitavali sjeverni Iliri, poznata je njihova kultura u arheološkom svijetu nazvana kultura Stare Evrope, kao prva poznata u Evropi sa sjedištem u Vučedolu (blizu Vukovara).

U Bosni su vrlo napredna naselja Ilira sa visokom civilizacijom i kulturom, stare također oko 7.000 godina, ali neistražene iz nepoznatih razloga, iako su artefakti pronađeni na tim područjima dokazano stari, a po kvaliteti i starosti premašuju Grčke. I opet ništa od istraživanja

Iliri su narod koji je govorio zajednički indoevropski jezik. Treba napomenuti nekoliko ilirskih plemena na području današnje Bosne i Hercegovine. Glavni od njih, Dalmati, od kojih je vjerovatno nastala riječ Dalmacija, su živjeli širom zapadne Bosne, dok su u srednjoj Bosni bili Desitijati.

Liburni su vjerovatno povijesno najpoznatije ilirsko pleme na ovim prostorima. Oni su živjeli u sjeverozapadnoj Bosni i bili su čuveni pljačkaši. Ardani su živjeli južno od Liburna, a Antiari su živjeli još dalje prema jugu. Druga ilirska plemena koje treba pomenuti su Labodi i Daorsi. Migracije Kelta u četvrtom i trećem stoljeću prije naše ere su izbacile mnoga ilirska plemena sa bivših teritorija. Ipak, neka keltska i ilirska plemena su se miješali, kao što su Skordisci, mješovito ilirsko-keltsko pleme iz sjevernoistočne Bosne.

RIMSKA OKUPACIJA (9g.n.e-400g.n.e )

Prvi sukobi Ilira i Rimskog carstva su se dogodili 229. godine prije naše ere. U Ilirskim ratovima koji su trajali od tada do 219 p.n.e., Iliri su izgubili dolinu Neretve. U narednih 200 godina, brojne su bune i ustanci Ilira koji su pod rimskom upravom, i jedan takav ustanak je podignut i 6. godine n.e., u okolini Vareša i Vranduka (pod vodstvom Botona i Pineza) ali je žestokom akcijom Rimljana ugušen 9. godine n.e. u tako da za vrijeme cara Tiberija (9. n.e.), sve ilirske teritorije konačno prelaze pod rimsku upravu.

Godine 9. godine cijeli je teritorij nakon tamošnje posljednje pobune napokon postao rimskom provincijom naziva Ilirik. Rimski naseljenici, vojnici, i trgovci, su naselili nemali dio Dalmacije i osnovali nekoliko gradova u području što je danas Bosna i Hercegovina. Tako je Blagaj na rijeci Buni sagrađen na temeljima Rimskog grada Bona. Kršćanstvo je već bilo prisutno krajem 1. stoljeća.