Govori o gradnji crkve Sv. Mihovila, koju podiže izvjesni Kresimir i njegova žena Pravica (?). Ploča je četverokutna (68 * 59 * 15 cm), a teži 124 kg. Natpis na njoj je uklesan u tri reda u obliku čeverokuta, na hrvatskoj ćirilici s primjesom od pet glagoljskih slova, nađena je vjerojatno na Humcu, možda na lokalitetu Grebine. Kako kod kulta Sv. Mihovila, ratničkoga sveca, crkve znaju biti na vrhuncima, za pretpostaviti je da bi takav mogao biti Humac. U rekonstrukciji prvobitna teksta Humačke ploče, izvršena je korekcija dosadašnje transliteracije teksta koji se povlači još od vremena Marka Vege (vidi slike desno). Slova su vjernije transliterirana, stavljene rastavne crtice (iza DHA, iza SE CRKI , te kosu crtu iznad U). U dosadašnjem čitanju CKI (pokrata od crkvi), otkriveno je slovo R u ligaturi RK, pa je čitanje sada CRKI). Zanimljivo je da invokacija ide SVETOGA DUHA, prema bizantskom obredu, a ne prema rimskome DUHA SVETOGA (Spiriti Santi). Ploča je najbliža vremenu 12. st., premda ima grafema starijih (nazalno ON), ali i mlađih (oblik SIN, U umjesto VE).

Najproblematičniji je naziv župe koja se spominje u natpisu. Vego je 1956. pokušao to čitati kao URUN (Urumovača). Pogrešno, Huremovići, Huremovača. Dr. fra B. Rupčić i dr. M. Nosić govore o župi Vrulac. Povezivanje Verulia K. Porfirogeneta i castrum Vrulliza u sr. vijeku pogrešno je. Vrulja (korijen vreti, vrelo) je izvor slatke vode u moru i primorski je toponim. Vruljica je u svim atlasima uz današnja Brela. Vruljaš (Bakula, Šematizam – Ruljaš) njegova pogreška. Ruljaš, Matice u Veljacima – 1830-ih, 1850-ih = Ruljaš, Austro-Ugarska – Rujaš.

Naziv župe – zagonetka, RUC sigurno, ali pokrata. Poznata je Porfirogenetova Rastoca. Sva su osobna imena također problematična, najčešće pokraćena. Ime Uskrsmir (Anastazios ima, Staš u Dalmaciji) ne stoji. Mislim da je iza nazal ON pisar napisao U (crta iznad), pa bi ime bilo Krsmir, pokrata od Kresimir. Ime koje se obično čita kao BRET, nesigurno je što se ne vidi početno «B». Jedni ga izvode od Brentislav/Brečislav (=onaj koji zvuči slavom), ali ima i izvedaba od gl. obresti, (=susresti, onaj koji sreće slavu), odakle imena Obreten, Obretko. U ovom trenutku izvjesnije je prvo slovo promotriti kao S, (Slično onome S iz Stago), pa bi čitanje bilo «Kresimir, sin Sret», kraće ime Sreto, Sreten, Sretko, dulje Sretislav, Sretoslav, Sretomir, dosta su česti u srednjem vijeku.