Hercegovačka franjevačka provincija obuhvaća uglavnom administrativno-političku pokrajinu zapadnu Hercegovinu s duvanjskim krajem i Slano u Dalmaciji. Osim toga njoj pripada i Kustodija sv. Obitelji u USA , kojoj je sjedište u Chicagu. Provincija ima sedam samostana (Mostar, Široki Brijeg, Humac, Tomislav Grad, Slano, Zagreb i Konjic), pet rezidencija (Čitluk, Čerin, Drinovci, Posušje i Čapljina) i 34 župe. Njezini članovi djeluju, među hrvatskim radnicima u Švicarskoj i Njemačkoj, među Nijemcima u Njemačkoj i Austriji, te kao misionari u Kongu i Albaniji. 

1. Povijest provincije 

Još za života sv. Franje franjevci su s Jadranske obale - u Dubrovačkom zaleđu ulazili u Hercegovinu i tu propovijedali. U početku 14. stoljeća njihova je djelatnost pojačana. Najprije iz samostana u Stonu i Slanom, a kasnije iz onih u Novom, Ljubuškom, Mostaru, Konjicu i Blažuju kod Duvna oni pastoriziraju područje cijele Hercegovine koju rijeka Neretva dijeli na dva dijela. Na području zapadne Hercegovine podigli su uz pomoć dobročinitelja i vjernika 112 crkava. U organizaciono-pravnom smislu bili su članovi Bosanske vikarije.

Ni povremena turska nadiranja u Hercegovinu u drugoj polovici petnaestog stolje?a nisu dala smesti franjevce u njihovoj djelatnosti. Ahdnama, koja je dobivena prije zauze?a Hercegovine, bila je temelj na kome su franjevci i u Hercegovini temeljili svoju slobodnu djelatnost. Iz porušenih samostana u Novom i Blažuju preživjeli franjevci nastavili su raditi iz samostana u Ljubuškom, Mostaru i Konjicu.

Šesnaesto stoljeće je posebno tragični period za katolike i franjevce u Hercegovini. Nastavljaju progoni, porušeni su svi samostani na području Hercegovine, a veliki broj pučanstva, što se zaključuje iz povijesnih izvora, islamizirao se.

U sedamnaesto stoljeće franjevci u Hercegovini ulaze bez i jednog samostana i crkve - a poznato ih je 112, ali njihova djelatnost nije prestala, nego traži nove oblike. Nisu mogli a ni smjeli obnoviti samostane ni crkve nego su se regrutirali za rad iz Dalmacije, gdje su osnovali samostane . Posto je Hercegovina bila blizu mletačkih teritorija, često su katolici i franjevci bili izloženi pljač kama uskoka i hajduka te osvetama Turaka.

Poslije bečkog rata Hercegovina je dobila svoje sadašnje granice,a velik broj katolika predvođen pojedinim franjevcima iselio je u Dalmaciju. Fra Franjo Marinović 1696. godine uz pomoć subraće iz samostana u Živogošću odveo je iz Brotnja 736 obitelji.

20. rujna 1700. godine Starješinstvo Bosne Srebrene na svom sastanku u Baču donijelo je zaključak da župe u mostarskom i ljubuškom okrugu preuzme franjevački samostan u Kreševu, a one u duvanjskom kraju samostan u Fojnici i Kraljevoj Sutjesci. Uspostavom Apostolskog vikarijata u Bosni i Hercegovini 1735. godine Hercegovina je prestala biti pod jurisdikcijom makarskih biskupa, koji su naprotiv i dalje željeli zadržati za sebe cijelo područje. Zbog nesporazuma apostolski vikar biskup fra Mate Delivić 1735. godine nije pohodio Hercegovinu. Iz te godine, kao sve od 1626. pa sve do 1735. sačuvano je 29 izvješća makarskog biskupa s brojnim vrijednim podacima o stanju katolika u Hercegovini.

Od konca petnaestog stoljeća pa sve do veljače 1871. godine - kad je hercegovački mitropolita Ananija pozvao sve franjevce mostarskog kadiluka na sud da mu obrazlože zašto mu nisu predali porez - pravoslavni crkveni velikodostojnici (mitropolite, vladike i episkopi) pokušavaju pomoću fermana podvrći svojoj jurisdikciji i katolike u Herceg-Bosni. Franjevačka dosjetljivost, uz velike novčane izdatke, nije im priuštila ispunjenje njihovih želja. Nažalost na području istočne Hercegovine, uz druge razloge, katoličko stanovništvo uvelike je prešlo na pravoslavlje.

Česte kuge i ratovi u sedamnaestom, osamnaestom i početkom devetnaestog stoljeća u Hercegovini prepolovile su ondašnje stanovništvo. Zajedno s katolicima nakon samaritanskog rada umirali su i franjevci: 4. XI. 1732. u Duvnu fra Ljudevit Miletić, 4. VIII. 1815. u Rakitnu fra Andrija Anušić, 24. VII. 1851. na Širokom Brijegu fra Mijo Slišković.

U reformama turskog carstva u početku 19. stoljeća sultani su u Bosni i Hercegovini, kao najisturenijem i najzapadnijem pašaluku naišli na oružane otpore. Nesređeno stanje u Hercegovini iskoristio je Ali-paša Rizvanbegović te politički osamostalio Hercegovinu, sebe proglasio sultanom, a Mostar Carigradom. Političkom osamostaljenju išlo je u prilog i crkveno. Stoga Ali-paša pomaže pothvat hercegovačkih franjevaca da dobiju dopuštenje za gradnju samostana i crkve na Širokom Brijegu. Bio je pri ruci biskupu fra Rafi Barišiću, prigodom njegova nastanjenja u Hercegovini, osnivanja Apostolskog vikarijata 1847. godine, gradnje biskupove rezidencije u Vukodolu, što je dovelo do pravnog uređenja franjevačke Kustodije 1852. godine.

Nešto ranije (1844. godine) franjevci rodom iz Hercegovine dobili su dopuštenje Svete Stolice da mogu graditi crkvu i samostan u Hercegovini i da njihovi novaci - njih trojica - mogu iz Kreševa nastaviti novicijat u Hercegovini.

Broj svećenika je rastao. Godine 1867. počeli su franjevci graditi i drugi samostan - sjemenište na Humcu kod Ljubuškog gdje je prenesen i novicijat. Kasnije (1890.) su podigli i samostan u Mostaru, te u njemu 1895. otvorili prvi Fakultet u Hercegovinu - Franjevačku bogosloviju. Godine 1892. franjevačka kustodija u Hercegovini dobila je naslov Provincija Marijina uznesenja.

Poslije Prvog svjetskog rata hercegovački franjevci su na svom sedam stoljetnom području razvili veliku djelatnost kao gotovo nijedna provincija u Redu. Odgojili su velik broj podmladka, otvorili gimnaziju s pravom javnosti na Širokom Brijegu, sagradili dosta crkava, kupili samostanski kompleks u Slanom, formirali rezidencije u Čitluku, Zagrebu, Konjicu, Posušju i Čapljini, te sagradili samostan u Duvnu. U to vrijeme počinju djelovati među hrvatskim iseljenicima u Americi tako da je 13. XII. 1931. pripojen Provinciji Hrvatski komesarijat svete Obitelji u USA .

Za vrijeme Drugog svjetskog rata - posebno 1945. komunisti su izvršili masakr nad Hercegovačkom franjevačkom provincijom. U razmaku od nekoliko mjeseci ubili su 66 franjevaca bez ikakvih sudskih procesa! To je bila jedna trećina ukupnog broja hercegovačkih franjevaca. Franjevci su bili krivnja, dobiva se dojam, što su imali na sebi habit kad su partizani okupirali dotično područje i mjesto. Kad su komunističke vlasti vidjele da im plan nije uspio nakon izvršenog masakra prešli su na montirane sudske procese te drugu trećinu preživjelih franjevaca osudili na drastične kazne i mnoge godine zatočeništva. Šezdesetak franjevaca odlučivali su u komunističkim kazamatima preko 300 godina. Treća trećina Provincije nalazila se 1945. izvan područja Hrvatske. Najveći dio bio je u USA i Canadi, drugi po Italiji, treći na europskim sveučilištima i jedan u misijama u Kini. Tamo su nastavili djelovati.

Zadnjih desetljeća Provincija se pomlađivala i obnavljala. 1970-tih godina doživjela je najveće brojno stanje u svojoj povijesti, a njezini su članovi s narodom obnovili ili sagradili više crkava nego u ijednom proteklom razdoblju.Za pastoralne potrebe i stan studenata osamdesetih godina Provincija je imala u Zagrebu dvije kuće. U međuvremenu je tražena i pronađena lokacija i odgovarajuće dozvole.Godine 1992.-1994. sagrađen je novi samostan u Dubravi (Aleja Gojka Šuška 2.). To je “vlastiti” kutak za hercegovačke franjevce sa studentima i hercegovačke katolike u Zagrebu.

Početkom siječnja 1998. godine Provincija je imala 239 članova: (u Provinciji 125, u Kustodiji 36, te u misijama i na studiju 78). U isto vrijeme Provincija je imala 31 bogoslova i 19 sjemeništaraca.

Hercegovačka franjevačka provincija danas ima pet samostana u BiH i dva u Hrvatskoj: Mostar, Široki Brijeg, Humac, Tomislavgrad, Konjic, Slano i Zagreb . Hercegovački franjevci pastoriziraju 31 župu u BiH, te 40 župa i misija diljem svijeta: Albanija (1 misija), Austrija (2 župe), Kanada (7 župa), Kongo (2 misije), Njemačka (3 župe i 1 misija), SAD (10 župa), Švicarska (13 misija i 1 ?upa). U Kustodiji sv. Obitelji u Kanadi i SAD-u početkom 2001. godine pastoralno je djelovalo 37 svećenika, a u misijama u Europi i Africi 40 svećenika. Hercegovačka franjevačka provincija danas ima 217 članova (200 svećenika; 2 đakona; 7 braće pomoćnika i 8 bogoslova).