Haremi (groblja) oko Baba Beširove džamije

Kada su austrougarske vlasti planirale probiti cestu prema Ljubuškom (1883.), i, kasnije, prema Širokom Brijegu (između 1887. i 1889.) veliki dio ovih harema je ekshumiran (ostao je samo mali dio Velikog harema uz džamiju).

Krajem tridesetih i krajem pedesetih godina dvadesetog stoljeća pronađeni su na lokalitetu bivšeg harema neekshumirani grobovi, pa su posmrtni ostaci iz ovih grobova bili pokopani u nekoliko mezara u haremu uz zapadni zid džamije. Prema arhivi Vakufskog povjerenstva u Mostaru vakuf ove džamije, uz navedene hareme, imao je u svom posjedu i kuću s dvorištem i voćnjakom, dva gradilišta i jednu njivu. Sve ove nekretnine upisane su u gruntovnicu gr. br. 333, 3129 i 3096 i zapremale su površinu 5296 m2. Ovaj vakuf imao je i nešto zemlje u Biogradcima kod Mostarskog blata.

Austrijski književnik Robert Michel harem ove džamije opisuje ovako:

”… Još dalje ka dolini Radobolje stoji jedna vrlo stara džamija čija se munara već opasno nagela. S njenim zaraslim haremom ona je kao izrezak iz priča ”1001 noći”. Dva prastara oraha šire svoje granje nad grobištem i krovom džamije. I kad bi bila manje lijepa, pristajao bi joj visok rang među džamijama Mostara, jer je to džamija slavuja. Iz gustog grmlja ovog harema odjekuju u blagim proljetnim noćima ljupke pjesme slavuja koje u nebrojenim grlima nad baščama Mostara i cijelom dolinom Radobolje nalaze odziv. … I pod širokim krunama starih oraha kod Baba Beširove džamije žbunje je u haremu tako gusto da se u njemu skrivaju slavuji za svoje kliktave noćne snove…”

Profesor mostarske Velike gimnazije Antun Pichler (1863-1922.) u svom tekstu ”Flora hercegovačkih grobalja” (Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo , knjiga XIV 1902. godine, str. 125) je ustvrdio da su u haremu (groblju) Baba Beširove džamije ”dva najstarija orahova stabla u Hercegovini izrasla”.

Baba Beširova mahala

Najpoznatiji sačuvani dokument o teritorijalnom razvoju Mostara kao kasabe i njegovom stanovništvu nalazimo u Popisnom defteru (registar-protokol) za Hercegovački sandžak iz 1585. godine. Prema tom defteru tada je u Mostaru postojalo 14 muslimanskih mahala i 2 kršćanske. Među 14 mostarskih muslimanskih mahala upisana je i Baba Beširova mahala sa 34 domaćinstva. Mahala je formirana u drugoj polovini XVI stoljeća oko novosagrađene Baba Beširove džamije

i po njenom osnivaču dobila je svoje ime. Po tituli ”aga” osnivača Baba Beširage može se zaključiti da je vakif bio zapovjednik jednog odreda turske plaćene vojske. Epitet ”baba”, opet, kaže da je on bio prior baktešijskog derviškog reda koji je u njegovo doba djelovao u Mostaru. Tekije ovog reda bile su brojne na Balkanu, pa tako i u Bosni i Hercegovini.

Opširnije na temu baktešijskog derviškog reda informira nas Senad Mičijević u svom tekstu ”Značaj i potreba obnove džamije na Balinovcu.

Kako se Baba Beširova mahala (od 1946. nosi ime ulica Ahmeta Sefića, a od 1995

 

godine dali su joj neadekvatno ime Stara Ilićka) nalazila na krajnjoj zapadnoj periferiji grada, iz sigurnosnih razloga sve do 1878. nije bila znatno naseljena. Kao što smo naveli, protezala se od džamije na Balinovcu, a njena krajnja odrednica bila je Ćatića kula, poslije koje se prostire Bakamovića imanje do Bakšima, odakle su počinjali Ilići.

Najstarije porodice koje su naseljavale ovu mahalu bile su: Kurbegović, Slipičević, Šarić, Fazlibegović, Duranović, Dvizac, Drače, Ćatić, Bakamović, Bošnjić, Đilitović, Arap i Hadžiselimović.

Udajom djevojaka starosjedilačkih porodica iz ove mahale pojavljuju se, dosta davno, i nova prezimena: Džinović, ženidbom iz porodice Ćatić (inače prezime Džinović u ovoj mahali porijeklom je iz mostarske mahale Carina); Šiširak, ženidbom iz porodice Slipičević; Kolukčija, ženidbom iz porodice Šiširak; Bajgorić, ženidbom iz porodice Šiširak; Vejzović, ženidbom iz porodice Ćatić; Bečević, ženidbom iz porodice Dvizac; Novo, ženidbom iz porodice Duranović; Dizdarević, ženidbom iz porodice Drače; Trbonja, ženidbom iz porodice Dvizac; Šarići, u Barama, ženidbom iz porodice Đikić.

Ahmet-aga Efica poslije 1920. kupio je zemljište u Barama (vjerovatno od porodice Đikić ?) i tu sagradio dvije prelijepe kuće. Kuće su spaljene u junu 1993. godine. Poslije ovog rata kuće nisu obnavljane a ove parcele su prodate. Prvi stanovnici ove mahale koji nisu bili muslimani bili su familija Dittrich, koja je na otkupljenom zemljištu Slipičevića i Šarića sagradila veoma lijepu jednokatnu kuću. Kuća je stradala u požaru i kasnije je imala samo prizemlje. Anton Dittrich,, nadporučnik austrougarske vojske, kupio je i sagradio kuću u ovoj mahali 1896. godine. Nekoliko godina poslije pridružuje mu se još jedan doseljenik u ovu mahalu. Bila je to familija Johana Milera (Jochana Mülera), koji je radio kao sudski pristav (pomoćni sudski službenik) koja je otkupila jednu od kuća i bašču, vjerovatno od familije Fazlibegović. Žena mu se zvala Tekla a imali su tri kćeri Anny, Albine i Chatarine.

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u ovoj mahali kupuje zemljište sa kućom i nastanjuje se Pero Kožul, po kome je ”Fazlibegovića strana” neko vrijeme nosila naziv ”Perina strana”.

Poslije 1920. godine kao podstanari u kućama starosjedilačkih porodica pojavljuju se prezimena: u kući porodice Dvizac na ”Dviščevoj adi” podstanari su porodica Novak i Vilenica. U prvoj kući, s lijeve strane ulice od Balinovca, u jednoj od kuća porodice Drače podstanari su porodica Galić. Kuća je prodata Žari Brkiću i u njenom prizemlju je ”Hercegovačka konoba”. U jednoj od kuća porodice Dvizac podstanari su bili porodica Melcher. Poslije je ova kuća prodata Ivanu Peharu. Kuća u kojoj sada živi porodica Vejzović kupljena je od starosjedilačke porodice Bošnjić. Kuća u kojoj je dugo živjela porodica Šoše je vlasništvo porodice Bošnjić. Kuću Avde Dvizca kupuje i doseljava se Meho Delalić sa suprugom. Od porodice Fazlibegović jednu kuću kupuje i doseljava se Ibrahim Kebo. U jednoj od Slipićevića kuća dugo je bio podstanar Mađar ing. Mezey sa suprugom, Austrijankom iz Beča, i djecom. Kasnije u ovoj kući podstanar je Pišta Hegediš sa suprugom Micikom i kćerkom Hedom. Ovu kuću su Slipičevići prodali Fatimi Nožić, a ona ju je prodala Ivanu Barbariću. Također, u jednoj od Slipićevića kuća podstanar je i Filip Stojčić, koji vremenom kupuje ovu kuću. Posljednju svoju kuću u ovoj mahali Slipičevići prodaju šezdesetih godina prošlog stoljeća Stevi Tasiću. U jednom dijelu kuće Johana Milera (Jochana Müllera) podstanari su, poslije Prvog svjetskog rata, porodica Jose Bubaša, porijeklom iz Gospića. Joso Bubaš sa suprugom Julijom imao je četiri kćeri: Miciku, Milku, Anku i Pepicu te sina Maksimilijana-Maksu. Kasnije se kći Milka udaje za Franju Bebeka i ostaje da živi u tom dijelu Milerove (Müllerove) kuće. Poslije Drugog svjetskog rata ovaj dio kuće se nacionalizira i tako je pripao porodici Bebek, a bivšu Milerovu (Müllerovu) kuću kupio je Mile Matijević. U jednoj od kuća Alage Duranovića podstanari su Ilija i Ruža Ljolje, koji zatim kupuju kuću sa okućnicom na kraju ove mahale od Sulejmana Džinovića, a u kuću Duranovića u kojoj su bili podstanari Ljolje za podstanare dolazi porodica Ančić, koja kasnije kupuje ovu kuću. U pomoćnim prostorijama na imanjima Fazlibegovića i Duranovića naseljavaju se porodice Golubović, Morić, Zerdelić i Merdanović, koji vremenom otkupljuju ove male kuće. Zatim u jednoj od Ćatića kuća podstanar je rudar Sulejman Jusufović sa ženom Ajkunom i djecom. U kući porodice Miletić podstanari su Osman i Hamida Gačanica sa porodicom. U jednoj od Ćatića kuća podstanari su porodica Durić, koji je kasnije i otkupljuju. U tzv. Ćatića klancu, u malim, nekad pomoćnim prostorijama na imanju, stanuju: Kajić Mejra i sin joj Hasan, Kajić Bećir i Duda sa sinovima Bajrom i Huseinom, Kajić Fazlija i Kajić Avdo sa sinovima Ibrom i Ševkom. Zatim, podstanar je i Alija Kadrić, čiji je brat bio poznati harmonikaš

 

Od 1963. godine, probijanjem nove ceste za Iliće, Baba Beširova mahala postaje tzv. slijepa ulica. Tih godina počinje intenzivnija gradnja privatnih kuća i stambenih blokova uz novoprobijenu cestu, tako da taj trend nije zaobišao ni Baba Beširovu mahalu. Neplanskom gradnjom unakažen je nekada prelijepi krajolik ovih prostora. Naime, kako su za vrijeme turske vladavine ovi prostori bili dio mostarskih bašča i voćnjaka, tj. feudalni posjedi, na njima se nisu gradile kuće za stanovanje. Zemljište je služilo za sadnju i obrađivanje, a kuće su se na prostorima iznad ove mahale u Cimu i Ilićima nalazile na padinama brda. Bile su to kmetovske kuće i građene su na mjestima gdje ne ugrožavaju obradivo zemljište .

Prostori od ove mahale prema Neretvi bila su plodna mostarska polja (cerničke bašče), na kojima se Mostar počeo širiti dolaskom austrougarske uprave u Bosnu i Hercegovinu, a intenzivnije poslije Prvog svjetskog rata. Tako se Baba Beširova mahala doimala kao ”nastanjena enklava” na prostorima gdje su dominirali nepregledni prostori bašča, voćnjaka i vinograda, što je danas nemoguće i zamisliti, zbog nepopravljivog uništavanja ovih prostora. Možda je ovaj ambijent najslikovitije opisao poznati bečki filolog, geolog i paleontolog dr. Moritz Hoernes (1852-1917.) u svom djelu ”Dinarische wanderungen” (Beč 1878. i 1894.):

”(…) Bujna vegetacija voćaka i vinove loze, ovdje uspijeva i izvrsno povrće. Odlično bi mogao poslužiti za ljetovalište Mostara. Dolina Radobolje je baštenska četvrt Mostara. Ovdje se sunčana žega, bujna vlaga i dobrota zemljišta natječu u stvaranju divne vegetacije mirisnih maslina, jakih bokora šipka i tamnog smokovog žbunja u kojem slavuj tako neumorno pjeva, kako po Sofoklovom divnom opisu nije pjevao ni na Kolonu kod Atine, koji sada stoji tako bijedan i pust. Vinogradi se nižu uz obronke, ali samo za kratko, jer gore više sve je najednom pokriveno odvaljenim kamenom ili grebenima i tu bezutješno stoji brdovita okolina” … (preveo dr. Branko Šantić, 1964.)

Postojala je i jedna narodna rugalica nastala u mahali Zahum, a odnosila se na mostarske mahale zapravo na to koja je od mostarskih mahala najljepša. Poznato je samo ovo:

(…) Cernica ulica mačja guzica
Luka mačke vukla
Donja mahala govna pahala
Zahum strana od bisera grana.

Ova verzija rugalice interpretirana je u Zahumu, a svaka mahala je imala svoj odgovor na nju.