Arnaudija džamija je bila jedna od zadnjih 15 džamija u Banjoj Luci do 1993 godine. Jedan od potpisnika Ferhad-pašine vakufname, ministar finansija Bosanskog pašaluka - defterdar Hasan efendija podigao je 1595. godine lijepu monumentalnu kupolnu džamiju poznatu pod imenom Arnaudija ili Defterdardija, koja je bila situirana u Donjem Šeheru u Banja Luci, nedaleko od Ferhadije džamije . O vremenu njene izgradnje obavještavao je napis uklesan u kamenu nad ulazom. Natpis iznad ulaza u unutrašnjost džamije u prevodu glasi:

Kad podiže ovu džamiju onaj koji je obuzet dobrim djelima,

Za Ijubav boga potrošio je svoje blago.

To je krasan dvorac i veličanstveno umjetničko djelo.

Neka bog nagradi! - To postade ugodno stjecište dobrih Ijudi.

Neka svojom dobrotom oprosti (dobrotvoru) onaj čija je milost obilna.

On prašta njegove pogreške i grijehe.

Kako da izreknem kronostih ovoj divnoj džamiji?

Nevidljivi glas reče: O Šebzi, reci: »Džamija defterdara!«

Izgrađena u klasičnom Otomanskom stilu, uz Ferhadija džamiju predstavljala je primarni dio prvobitnog urbanog centra Starog Grada ili Donjeg Šehera Banjaluke. Bila je izgrađena kao drugi kraj Banjalučke zanatske transferzale sa Ferhadijom na suprotnom kraju ulice.

 

Arnaudija džamija pripadala je svojim stilskim i tipoloskim karakteristikama grupi jednoprostornih džamija sa kupolom i tri kupolice. Isticala se svojim skladnim proporcijama i harmonijom oblika, konstruktivnim rješenjem sa trompama, te masivnim osmerostranim kamenim turbetom sa kupolom uz korpus džamije, kao i malom munarom u ogradi, aksamluk-munaricom ili ezan-tasom koja je činila ljupki detalj čitavog kompleksa. Stara česma (nasuprot munarici ) iz koje već godinama voda ne teče, na ulazu u džamijsko dvorište, nije služila samo vjernicima već i žiteljima cijele mahale. Za česmu, ozidanu kamenom, stručnjaci kažu da ‘oblikom, proporcijama i tehnikom rada, ukazuje na veliki uspon građevne umjetnosti u ovim stranama u minulim vjekovima' i drže da je podignuta u isto vrijeme kad i Arnaudija i da su je gradili isti neimari.

Unutrašnjost džamije je bila vrlo lijepo i bogato dekorisana. U turbetu su bila dva drvena sarkofaga prekrivena zelenom čohom. Tu su počivali osnivač džamije Hasan-efendija (za kojeg se vjeruje da je bio porijeklom Arnaud) i njegova žena. Arnaudija je bila uvrštena u listu kulturne baštine Bosne i Hercegovine 1950. godine

Tokom agresije bila je više puta skrnavljena. Arnaudija džamija zajedno sa turbetom i vitkom kamenom munarom uz njega porušena je u noći između 6. i 7. maja 1993. godine, iste noći kada je porušena i najpoznatija banjalučka džamija Ferhadija, a potom su joj ostaci razvezeni na razna mjesta izvan grada. Stara akšamluk-munarica koja je inace preživjela rušenje Arnaudije, je u prethodnim danima nakon miniranja džamije također razorena. Rušenje Arnaudije još uvijek nije zvanično istraženo ali je sigurno da je rušenje počinila još uvijek neotkrivena grupa nacionalista kao dio politike etničkog čišćenja Republike Srpske.

1998. godine porušena je i stara džamijska česma i kapija, te jedan zid džamijskog kompleksa. Rekonstrukcija

U junu 2003. godine počela je i odrađena je obnova kompleksa Arnaudija džamije što je podrazumijevalo čišćenje terena, radove na obezbjeđenju gradilišta, infrastrukture, te početak zidanja kamenog zida i saniranje postojećeg. Također je obnovljena stara džamijska česma i kapija.

Predstavnici banjalučkih firmi “Inžinjering” i “Komotin”, su izvođači, odnosno saizvođači radova.

U drugoj fazi predviđeno je da se izgradi sama džamija i turbe, koje se nalazilo uz munaru. Za izgradnju ovog objekta, čiji će izgled biti identičan starom, dobijena je potrebna urbanistička saglasnost i sva druga dokumentacija.

Arslanagića most, Trebinje

Na rijeci Trebišnjici kraj Trebinja, postoji Arslanagića most kojeg je kao zadužbinu za svoga poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović, kao i Karavan saraj sa druge rijeke, koji više ne postoji. Arslanagića most sagradio je vezir Mehmed-paša, 1572-1574. godine. Gradnju čuvene na Drini ćuprije povjerio je Mehmed-paša Sokolović Kodža Mimar Sinanu, koji je 1529. godine postao mimar baša, glavni arhitekt Osmanskog carstva.

I most na ušću rijeke Žepe izgradio je Mehmed-paša kao svoju zadužbinu. Sasvim je realno da mu je vrijeme nastanka zadnja četvrtina XVI stoljeća. Kao potvrdu za rečeno, napominjemo da je sačuvana i predaja, koju bilježi R. Velikanović po kojoj je i most na ušću Žepe Sokolovića most. Gradio ga je neki učenik Kodže Mimara Sinana graditelja Ćuprije na Drini kraj Višegrada. Izgradnjom hidroelektrane Bajina Bašta, zapečaćena je njegova sudbina, a ugrozila je i Višegradski most.

Prema Michelovoj pretpostavci (R. Michel: Fahrten) Mehmed-paša Sokolović, legendarni Meho, utemeljitelj je mosta Kozije ćuprije više Sarajeva.

Kodža Mimar Sinan bavio se 50 godina projektiranjem i izgradnjom različitih objekata i za to vrijeme izgradio 81 džamiju, 55 mesdžida, 7 mekteba,19 turbeta, 14 imareta, 3 bolnice, 6 velikih vodovoda, 8 mostova, 16 karavan saraja, 33 saraja, 6 podzemnih magazina i 35 hamama