Na putu prema Tuzli, oko 35 km od centra Sarajeva, nalazi se podrucje N isicke visoravni na cijem podnozju je teritorija Bijambare. Na 4.5 km2 nedirnute prirodne ljepote nalaze se pecine koje do sada nisu istrazene. Zahvaljujuci nepristupacnom terenu, ovo podrucje je, u prirodnom okruzenju, zadrzalo bogatstvo flore i faune koja je od neprocjenjive vrijednosti.
Geoloski nova, teritorija BIJAMBARE je sacinjena od skriljevca, lapora, pjescenjaka i krecnjaka. Zemljiste, na kom se nalaze razlicite vrste kamenja, ima kombinovano valovit i ravan reljef bogat humusom. 1923. u centralnom dijelu BIJAMBARE otkrivene su tri pecine od velike geoloske vrijednosti – gornja pecina, glavna pecina i doljnja pecina, te druge manje pecine. Ulaz je iz male pecine, koja ima najlaksi pristup te mnostvo zanimljivosti. Locirana je na juznom dijelu BIJAMBARE, 945 metara iznad nivoa mora, sa 12 metara visokim i 8 metara dugim ulazom. Ulaz u pecinu je siromasan vegetacijom, za razliku od ostalog podrucja koje je bogato borovicom, visokim borovima i brezama.

Glavne pećine

Od ulaza vodi hodnik dug 28 metara koji zavrsava prvom dvoranom duzine 38 metara, sirine 28 i visine 12 metara. Slijedeca dvorana je 60 metara duga, 16 metara siroka i 12 visoka. Ispunjena je stalaktitima, stalagmitima i originalnim krecnjackim formama po zidovima, koje imaju oblik visecih meduza. Hodnik se nastavlja jugoistocno i vodi prema najvecoj dvorani. Ova dvorana se zbog svoje akusticnosti zove “Muzicka soba”. Duga je 68 metara, visina varira izmedju 20 i 64 m, a sirina izmedju 6 i 16 metara.

Ukupna duzina svih pecinski kanala je 414 metra.